|  | 

Kultura

‘Eeee, Marko, Marko!’

Tako bi nekako , prevedeno ‘po domaći’, nazvala koncert Marka Škugora i Vokalista Salone održan u organizaciji Doma ‘Zvonimir’, 04.08.2016. u predivnom ambijentu solinske Gradine, a, u sklopu Solinskog kulturnog ljeta.

piše/foto: Martina Antonjeta Milanović

piše/foto: Martina Antonjeta Milanović

Potrefilo se tako, da je s ‘Providencom’ krenija i proša, ovim ‘solinskim dvorom’,da bi dvi ure, sa oduševljenom publikom, kao pratećim vokalom, u maniri velike zvijezde završija koncert sa vječnom ‘O Sole mio’, koju je već bilo, i malo, poteže pratit.

Pa mi, došlo, da se jednostavno zapitam, sinoć!?

Ako je, Grdović .., grdelin, ako je Coce bija slavuj, šta li je onda ovi Marko, Gospe moja? Čovik, rajskog glasa,kojemu, da bi piva, ni ‘letrike’, ni ‘tehnike’ ne triba puno, čovik, kojem je čak i mikrofon, u pojedinim momentima bija višak, koji je uz odličnu samozatajnu pratnju, gospodina Karuza na klavijaturama, i Siriščevića, na bubnjevima, svoj solinski nastup, ‘odvesla’ vrhunskim stilom.

Malo ‘Coce’, malo ‘Miše’, malo ‘Matka’, malo ‘Graše’ i ‘Olivera’, začinjeno sa ‘Ružom crvenom’, ‘Ne diraj moju ljubav’ i ‘Ne more mi bit’, uz Markovu ‘Dalmatinska vilo’, ‘Moje zlato’ i da ne nabrajam dalje, učinile su da jedna ,lipa, solinska, ‘večer za dušu’, proleti za tren.

13661951_535498779992362_6130703826465077480_o

Namjerno sam, za kraj, ostavila dragu, domaću ekipu, Solinskih vokalista. Srcu drago.., ‘domaće je domaće’. Ne mora njih bit puno, dovoljno je vidit i ćut, ona ‘dva stupa’ na početku i kraju, (Špiro i Zdene), pa da unaprid znam, kako će sve proteć, kako triba.

Sve ostalo su nijanse…. Uz vedre komentare, o aktualnoj ‘frizuri’, njihovog člana Gorana Listeša, (pa, bilo njih pet, ili petnaest), a bili su još, samo, jedan Gordan, i jedan Tomo, šjor Ljubina,’Dalmatino, povišću pritrujena’, i Conina ‘Gdje si majko da me budiš’, uz ‘Di si se skrila jubavi’, i ‘Ne peri od mene ruke’, našle su i te kako, svoj put, do uha, i .., srca slušatelja.

Bilo, kako bilo, (a bilo je divno), svoje izvješće iz Gradine, završit ću, onako, kako najbolje znam…..
‘Otišla su sinoć, krila u visinu, i, otišlo je sinoć, srce u daljinu,
i, prepuna Gradina je bila,
kad, s Markom ode, i, duša, vanka .., tila!’
Eto…

eeee-marko-marko

ABOUT THE AUTHOR