Mosor i Uskok danas u Žrnovnici igraju derbi trećeg kola 1. ŽNL. Njihovi dvoboji uvijek su puni naboja i rezultatske neizvjesnosti, a nisu se imali prilike sastati u prvenstvenom natjecanju još tamo od 2005. godine u Drugoj ligi. Ipak, jedna utakmica u Žrnovnici duboko je urezana u sjećanje navijačima oba kluba.

Klišani i dan danas tu utakmicu nazivaju derbijem svih derbija, odigrana je 6. lipnja 1993. godine u Pricviću pred 3500 gledatelja, a konačni ishod 2:2 dao je Uskoku prednost pred drugoplasiranim Mosorom da u zadnjem kolu kod kuće protiv Orkana proslave naslov prvaka Treće lige i ulazak u Drugu ligu. Godinu iza Klišani su postali i prvaci 2. HNL, ali to je neka druga priča.

Tražili smo poveznicu današnje i te utakmice i pronašli smo je! I to ni u Žrnovnici ni u Klisu, već u Dugopolju, u domu Šimunovićevih. Ivica Šimunović, poznat kao Mici, u dresu Uskoka namučio je obranu Mosora, a u subotu će vratima Mosora prijetiti njegov sin Antonio, koji je, kao i otac, iz Dugopolja preselio u Klis, u dres Uskoka.

Dajmo prednost starijemu: Ivica, koliko se sjećate te utakmice:

– Sjećam se puno toga, to je bila utakmica puna lipih emocija i nemoguće je čovjeku i nakon 23 godina zaboraviti neke slike s tog susreta. Iako se nisam osjećao najbolje na toj utakmici, bio sam presretan zbog osvojenog boda u Žrnovnici i ludoga slavlja u Perlice u Klisu, kada su navijači doslovno poludjeli skupa s nama zbog ulaska Uskoka u Drugu ligu. Sjećam se da jeNikša Armanda, moj suigrač u Uskoka u to vrijeme, dva tjedna prije utakmice operirao slijepo crijevo i igrao na toj utakmici, Đole Andabak je na toj utakmici slomio prst na nozi, ali svejedno je odigrao utakmicu do kraja, moj Dugopoljac Goran Kardum bio je ozlijeđen, ali je svejedno na štakama proslavio s nama veliki uspjeh. Mosor je bio u karanteni tri dana prije utakmice na Braču, postavljene su montažne tribine uz rijeku Žrnovnicu, a u prvom redu su sjedile legende Hajduka Jerković, Šurjak i drugi.

Na toj sam se utakmici posvađao s Antom Bašićem koji je bio u dresu Mosora, poslije mi je postao i vjenčani kum, smije se Ivica i konstatira: onda smo imali trenere. I danas imate puno dobrih igrača, ali onda smo imali prave nogometne stručnjake, prije svega naš tadašnji trenerMile Viđak koji je nogomet imao u malom prstu, bio je pravi pedagog, čovjek kojem je svakome igraču pronašao najbolju poziciju takvih trenera nažalost više nema.

Put je Ivicu nakon Uskoka vodio u Split, Val, Posušje, Široki Brijeg u međuvremenu se još dvaput vraćao u Klis jer, kako sam kaže, prihvatili su ga kao domaćeg, a i Uskok je uvijek igrao kvalitetan nogomet. S Brotnjom je osvojio i naslov prvaka BiH, a kopačke o klin objesio je 2002. godine u matičnom Dugopolju.

Sve lijepo vezano uz Klis i Uskok uspio je prenijeti i na svog sina Antonia, koji je u vrijeme Žrnovačkog derbija svih derbija imao samo godinu dana.

– Otac mi je puno puta pričao o toj utakmici, ostala mu je u lijepom sjećanju. Općenito mi je o Uskoku pričao u superlativima i kao dijete sam uživao u tim pričama. Sigurno je da ova utakmica za mene znači nešto više od ostalih dvoboja i nadam se da ću dobro odigrati. Poznajem dosta igrača Mosora, imaju odličnu ekipu punu kvalitetnih pojedinaca, ali i mi imamo odličnu momčad, dobra smo klapa. Šanse su po meni 50:50 i mi možemo do pobjede.

Već godinu dana ste u Klisu, kako je došlo do promjene sredine, došli ste iz matičnog Dugopolja:

– U Klis sam stigao na nagovor Ante Radića Kanija, poznavao sam od prije i kapetana UskokaIvana Mihovilovića Diteta i nisam pogriješio. Prihvatili su me odlično, osjećam se kao domaći igrač, lani smo dobro krenuli pa uslijed previranja oko uprave kluba sve je to palo u nastavku prvenstva, ali ove smo sezone stvarno odlično posloženi na terenu i oko njega. Uprava je stala iza nas, bude se i navijači i na nama igračima je da uzvratimo pobjedama na terenu za to povjerenje koje uživamo od svih vezanih uz klub.

izvor(i): Dalmatinski Portal