DRAGAN KOVAČEVIĆ I MIT O “USPJEŠNOM MENADŽERU”
Ako dođe trenutak i budem primoran govoriti, kraci tog skandala sežu do samog vrha Vlade. A onda će pasti svi’. – Kovačević, nedugo nakon prvog izlaska iz pritvora.
Dragan, baš kao što je i Josipa Rimac, prijete da ne “progovore”. Što bi to Dragan Kovačević otkrio da zaista progovori? Tko zaista vlada Hrvatskom?
Dragan u brojkama
25 tisuća plaće (više od premijera i predsjednika)
9 stanova (u međuvremenu su otkrivena još 2)
12 milijuna nedokazanog podrijetla
1 milijun eura pronađeno u automobile
700.000 kuna bonusa primljeniih od Janafa tokom 6 godina
39 godina – prosječan radnik treba raditi za ono čemu Dragan ne može dokazati podrijetlo (i ne trošiti baš ništa).
900 javnih poduzeća u Hrvatskoj (uz Janaf, u kojima HDZ kadrovira. Imaju dovoljno radnih mjesta za sve članove).
Financijska enigma
Samo nedokazana imovina je 12 milijuna. A koliko je potrošio? Ispada kao da nije imao nikakve troškove života. To samo pokazuje da je nesrazmjer imovine još puno veći.
O Draganu Kovačeviću stvarao se neki mit. “Uspješnog menadžera na čelu Janafa”. Sve dok nije progovorio.
Kad je progovorio otkrio je koliko je zapravo sitna duša.
“U Hrvatskoj imate problem uspjeti. U Hrvatskoj će vam sve oprostiti osim uspjeha.” To su neke od legendarnih izjava Dragana Kovačevića.
I tako se srušio se mit o nekom “uspješnom menadžeru”. Najbolji menadžer koji ne govori engleski.
“Inače, Kovačević ne zna engleski jezik, pa nije sudjelovao u pregovorima u s velikim stranim klijentima, rekli su nam još ranije u tvrtki.“ (Ivan Pandžić)
Sa svim tim primanjima nije si mogao platiti tečaj engleskog?
25 tisuća kuna. Ni premijer nema toliku plaću.
A zapravo se njegovo “menadžerstvo” svodi na to da ukrade ogromne količine novca kroz preplaćene javne nabave. To nije ništa originalno, nema tko nije omastio brk u javnim nabavama.
Takve individue žive duboko u matrici materijalnog. Svoju vrijednost mjeri brojem stanova. Nitko ne može shvatiti čemu toliko stanova, kako ih možeš koristiti svih 8? Ili 10?
I nikad, nikad nije dosta. Nema tog racionalnog momenta u kojem će se razumski zaključiti da ne može koristiti 15 stanova u jednom životu.
Taj moment sanaderizma “treba zgrabiti što se zgrabiti da, tko zna koliko će još ovo trajati” može se osobito primijetiti u detaljima; Kovačević je primjerice, kćeri komentirao da je mogla uzeti Mercedes kao proviziju od Janaf-ova klijenta, a ne neku običnu Alfu.
Vidimo moment obiteljske pedagogije, kako podučava i svoje buduće generacije da budu strogo u matrici materijalnog.
Glede njegovog istupa povodom izlaska iz Remetinca, možemo razlikovati način i sadržaj.
Kako i što je govorio.
To je bila razina nekog skitnice uhvaćenog u krađi u dućanu. Bez poniznosti, bez ikakve profinjenosti. Samo obrana u uličnom stilu.
I milijuni na računu. Ili u podrumu.
Sadržaj – što je govorio. Samo floskule, o tome kako je on žrtva jer je branio nacionalne interese.
Ličnost koja razmišlja samo o tome kako zgrnuti još. Nikad nije dovoljno.
Doista mu pripada mjesto u Aleji velikana. Ostavio je trag u hrvatskoj povijesti.
Kao nekretninski grabežljivac. Svi ti grabežljivci imaju neki svoj fetiš.
Nadan je skupljao umjetnine, Sanader satove, a Dragan stanove.