ZAGORO MOJA
Ante Tešija
Dr. sc. Viktor Simončič: Koja je ovo država?
Solin Live
(Naslovna fotografija: © Hrvatski sabor)
Uz ovakav rast optimizam je samo u funkciji održavanja političkog položaja i beneficija koje iz toga proizlaze. Vrijedi to i za 175 tisuća povlaštenih umirovljenika. Čast zaslužnim pojedincima! Najveću prosječnu mirovinu među njima imaju saborski zastupnici, čija prosječna mirovina iznosi blizu 9800 kuna
Katkada se pitam vode li ovaj svijet vrlo pametni ljudi koji nas zezaju ili hrpa kretena koji misle ozbiljno (Mark Twian)
Tko me poznaje zna da sam rođeni optimist. Zašto su onda poučci gotovo uvijek »sumorni«? Pa zbog toga jer biti optimist ne znači biti neinformiran, ne vidjeti oko sebe jad i tugu i svakako ne znači biti glup. Kritičan odnos spram stvari smatram i jednim od najvažnijih obilježja intelektualca i znanstvenika. I zato se pitam vode li nas na EU dno namjerno ili slučajno? Kakvi su to uopće ljudi? Vesele li se svaki puta kada nasjednemo njihovim prevarama? – za ZG Magazin pipše dr. sc. Viktor Simončič.
Hvala društvenim mrežama da se neke stvari ne daju sakriti. Na njima izjava iz predizborne kampanje današnjeg ministra državne imovine Gorana Marića od kolovoza 2016. godine, tada prvog na listi HDZ-a u 6. izbornoj jedinici: »Nikad, ako osvojimo vlast, nećemo dopustiti gašenje Rafinerije nafte u Sisku, to javno obećajemo. U protivnom, prestat ćemo se baviti politikom«. Na novinarski upit (siječanj 2019.) hoće li ispuniti obećanje jer se sisačka rafinerija zatvara, Goran Marić je naglasio »da ministar i Vlada po tom pitanju ne mogu učiniti ništa jer o poslovnim odlukama tvrtki odlučuju njihove uprave i nadzorni odbori«.
Dvojben doktorat i/li moral
Kada je ministar Goran Marić saznao da poslovne odluke donose uprave i nadzorni odbori? Tek neki dan ili je kao doktor ekonomskih znanosti to morao znati i 2016.? Ako to nije znao 2016. onda je njegova diploma upitna, a ako je znao onda je upitan njegov moral. Ili se mora odreći titule doktora ekonomskih znanosti ili otići iz politike. Mislim da bi ovo drugo bilo društveno korisnije. Goran Marić zaboravio je puno toga što je obećavao zaboravio čim je postao ministar, a nije se proslavio niti na tom mjestu. On potvrđuje da u demokraciji na naš način ne vrijedi ona kako se ljudi vežu za riječ, a volovi za rogove.
Goran Marić (u sredini) s ministrom gospodarstva i ministrom poljoprivrede, Darkom Horvatom i Tomislavom Tolušićem
Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović proteklu će godinu pamtiti po porastu optimizma!? Pitam se kroz koje naočale ona to vidi? Možda preko matematike, jer tu ima neke logike. Oni koji gledaju na stanje u Hrvatskoj pesimistično u velikom broju odlaze, pa je logično da je samim time povećan udio ostalih optimista. Uskoro bi u državi mogli ostati samo optimisti – autisti.
Netko optimizam može crpsti iz činjenice da će prema prognozama Hrvatska (i) u 2019. godini imati ekonomski rast. Netko tko nije (i) glup, shvatiti će da rast BDP-a od 2,8 % dodatno utvrđuje naše mjesto među najsiromašnijim članicama EU-a, jer se za Slovačku očekuje rast od 4,1 posto, Rumunjsku od 3,8 posto, Poljsku i Bugarsku 3,7 posto, Mađarsku 3,4 posto itd.
Gospodarski rast na primjeru gradnje nebodera
Radnik pričvršćuje armaturni okvir budućeg Empire State nebodera u New Yorku (1930.). U pozadini se vidi Chryslerov neboder. (Foto: Lewis Hine / https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=3257190)
Već sam jednom to ilustrirao s brzinom gradnje nebodera. Ako gradimo neboder i na 100-tom smo katu, s naših 3 % ćemo slijedeće godine doseći 103. kat. Netko ispred nas, koji je već izgradio 200-ti kat, uz rast od 4 % dogodine će doseći 208. kat. I ako smo ove godine zaostajali za 100, dogodine zaostajemo za 105. Uz ovakav rast optimizam je samo u funkciji održavanja političkog položaja i beneficija koje iz toga proizlaze. Vrijedi to i za 175 tisuća povlaštenih umirovljenika. Čast zaslužnim pojedincima! Najveću prosječnu mirovinu među njima imaju saborski zastupnici, čija prosječna mirovina iznosi blizu 9800 kuna.
Razlog za optimizam sigurno ne pobuđuju niti rashodi državnog proračuna koji su 2003. godine bili 79,1 milijardi kuna, a 2017. godine, gotovo dvostruko – 146,1 milijardu. Za usporedbu, Slovenija, s dobrih 50 – 60 % većim nacionalnim dohotkom ima po stanovniku sličan državni proračun – 10 milijardi € (mi nekih 20 milijardi €) na dvostruko manji broj stanovnika. Znači, država košta prosječnog Hrvata skoro dvostruko više od prosječnog Slovenca.
Optimizam uz loše strateške odluke, stečajeve, iseljavanje,
I kakva nas očekuje godina? Ima li razloga za optimizam? Zatvara se rafinerija u Sisku, 3. Maj u predstečaju, Uljanik samo što nije, nabavka nepotrebnih i preskupih aviona neizvjesna, za LNG nema interesa, što ne znači da ga nećemo graditi po principu neka košta koliko god kada za to imaju interes Ameri. U državi u kojoj će ostati optimisti – autisti uvijek će narod biti spreman platiti dubioze, slično kao s alternativnim izvorima struje iz vjetroelektrana (sjeća li se itko još toga?),… A o strateškoj važnosti 2,5 milijarde kubika plina iz LNG na Krku usporedba sa Sjevernim tokom 2, koji grade Gazpromo, ENGIE, OMV, Shell, Uniper i Wintershall. Njime će u Europu dolaziti 55 milijardi kubika plina, 70 % europske potrošnje. Južnim tokom iz Azarbejđana u Tursku je stigao plinovod kapaciteta 16 milijardi »kubika«. I svi ti ruski »kubici« plina, 20 – 30 % jeftiniji od planiranog s Krka.
A bi li optimizam mogao postati stvaran? Kako pesimiste pretvoriti u optimiste? Prilično jednostavno. Kada izjave à la Goran Marić, saborski prebjezi, nesposobni ministri, institucije sistema koje ne rade svoj posao dožive društvenu kritiku i zasluženi prezir. Vjerujem da bi razlog za optimizam moglo probuditi već otkrivanje kokošara koji su krali novce iz ureda premijera preko putnih naloga ili barem pronalaženje izgubljenog sudskog spisa… Znam da sam pretjerao s nemogućim zahtjevima. Pa kada se ni nakon dvije godine ne može otkriti kokošarenje s putnim nalozima, pretvorba pesimizma u optimizam je do daljnjeg moguća samo odlaskom preko Sutle. Sve do Irske….
