|  |  | 

S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

DOMOLJUBLJE, LJUBAVNI BIZNIS?

 

 

Tko je domoljub?

Priznan da se često to upitan i kad svatin da je to škakljivo pitanje, odustajen od mudrovanja, jer i nije baš pametno čačkat tu mečku.

No sve češće isticanje domoljublja od, u najmanju ruku, sumnjivi tipova dalo mi na mozganje pa san si ipak dao za potribno pokušat definirat tu svakodnevnu upitnicu. Tko to ima licencu ocjenjivanja i kako se postaje nosilac tog časnog imena za nas hrvate?

-Domoljub može biti samo onaj ko ima svoju Domovinu. Fala Bogu mi imamo svoju.

-Koja je osnovna značajka da ulizeš u taj registar? Domovnica, osobna iskaznica,putovnica, zdravstvena knjižica i adresa sa OIB-om.

-Koja su prava domoljuba? Da neizmjerno ljubi svoju domovinu, iskreno, sa srcem, da koristi sve pogodnosti koje mu domovina nudi, da se osjeća sigurnim, zaštićenim i jednakim pred Ustavom i svim institucijama svoje domovine.

-Koje su obveze domoljuba? Da bezuvjetno poštuje zakone svoje domovine, da ničim u svom postupanju ne oskrnavi njeno ime u svitu, da poštuje sve njene građane bez obzira na nacionalnost, vjeru, stupanj obrazovanosti, boju kože, sklonosti i imovinski status. Da plaća, na zakonu zasnovane, poreze i sva druga potraživanja bez kojih domovina ne bi mogla funkcionirati. Da se u svakom momentu stavi na raspolaganje u obranu Domovine od vanjskih faktora kao i od unutarnjih, ljudskih i prirodnih, nepogoda. Da savjesno i odgovorno vodi skrb o obitelji na način da mu ona bude svetinja. Bogata i sritna obitelj su predznak bogate i dokone Domovine.

Sve san ovo lipo ispripovida ma sad dolazi teži dil posla. Što ljude čini nedostojnim tog časnog predznaka prid imenom. Ko su oni, kakove karakteristike nose i kako ih pripoznat.

-To su vam oni koji stalno drže ruku na srcu ka’ je kamera upačena u njih, ka’ mašu bandirama, pivaju domoljubne pisme, idu u crkvu a u stvarnom životu, tajno, pokušavaju i uspjevaju bit potpuno drugačiji a sve zbog golog, svog, interesa. Oni žividu dva paralelna života. Onog za vani i onog koji im paše.

-To su oni koji su politiku izabrali ko najlakše zanimanje i kroz nju najlakše dolaze do pogodnosti pa u stampedu grabeži zaborave na gornje navode, koje doduše javno ističu a tajno pljuju.

-To su oni koji ni u ludilu neće u privatan biznis jer je državna kasa njihova sigurnost. Doduše, poneki, hoće ako im zgrabljeni status „veličine“ garantira čvrsti ugovor sa njom.

-To su oni koji ne biraju sredstva da sebe, i svoje, proture na posebna radna mista iako u većini slučajeva krše sve norme moralnosti i poštenja, a kvalifikacije koje nemaju, promine se jednim potpisom drage im partije.

-To su oni koji se nediljon skrušeno mole a već sutra utrče na utabanu stazu kontra deset Božji zapovidi. Ako i pogriše, ispovidom će olakšat dušu i dobit oprost.

-To su vam oni koji koriste sve pogodnosti, koje nude oltari vlasti. Oni su cjepljeni od moralni vridnota, osjećaja ravnopravnosti i poštivanja drugih. Humanitarni rad i odnos sa onima kojima triba priškočit, nije na njihovu repertoru. Oni poznaju samo zakon vlastite razbibrige a demokracija, koju komotno možemo nazvati „dekoracija“, im za to služi.

-To su vam oni koji „nevjernike“, ateiste, nazivaju bolesnicima ne shvaćajući, u svom mizernom znanju, kako je vjera rastezljiv pojam i da izbor, i odabir, bivaju osnovna značajka slobodna čovika.

-To su oni koji su sumnjivim potpisima priskrbili potvrde, vještačenja i svjedočenja te se nađoše u društvu istinskih heroja a vrimenom im ovi gledaju u leđa. Njihova „invalidnost“ je toliko stravična da im triba skrb ma kad se ukaže uhljebništvo, eto ih, kucaju. Njih je ranija dušmanski metak nevjerojatnog dometa negdi prid kućom u posebnom stanju. Oni bojišnicu nisu vidili ma njihova uloga u MZ-u je toliko značajna da i čin nije nezaslužan. Njihova veličina nema metra za mirenje.

-To su oni koji su popili svu mudrost svita pa side u više, istovrimeno, NO i UO od kud se skotrlja koja kuna u žep. Nako, za posebne potribe zbog troškova „zasluženog“ statusa. Njima nikad ni jedna cifra nije dovoljna, njih ne brine siromašni konto društva i bauljanje siromaha željnih kore kruha.

-To su oni čiji je dida oli ćaća bija i u ustaše i u partizane. U isto vrime. Oni su ono što trenutačno piza.

-To su oni koji najbolje znadu rastumačit stanje u društvu, svitu, locirat neprijatelja, proglasit krivca, a u osudi im ne triba, i tako nikakvo, hrvatsko sudstvo di pedeset posto parnica ima punoljetnost.

-To su oni okruženi sličnima pa tako u jatu djeluju kao savršen tim ne dopuštajući da se tu ukrca koje strano tilo.

-To su vam oni kojima je špijanje i hobi i društveno koristan rad. Prilagodba je njihov talent. Oni su potribni svakom sustavu, oni su naprosto nezamjenjivi jer je njihovo iskustvo dokazano a ne daj Bože prokazano.

-Ko smi zaboravit „domoljude“ prepisivanja, fotokopiranja i indiga.

-A tek „domoljube“ sa diplomom povjesničara di se povjest, po njima, minja jer to trenutak traži.

I na kraju, to su vam oni zbog kojih cestovni promet u zadnje vrime, naročito autobusni, cvate.

Oni nisu krivi što korov Slavonijom caruje, oni nemadu veze sa demografskim cunamijem, njih ne turajte u krivicu privatizacijskog potopa, jer oni su domoljubi, njihovo je carstvo ljubav za sebe samog.

Nemaju oni vrimena lutat ljudskim stazama vridnota kad je i sam „krivac za sve“ reka.

Druže, snađi se.

 

 

mm

ABOUT THE AUTHOR

ANTE TEŠIJA rođen je 1953. Spisatelj, kolumnist, esejist. Piše poeziju, priče, romane i aforizme. Služeći se satirom i humorom pokušava opisati svakodnevnu društveno-političku paradigmu društva.