S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

DANI IZAZOVA

Ante Tešija

 |  tra. 24, 2025

KEMIJSKU U RUKE, PROŠETAJ I ZAOKRUŽI

Bože dragi kako je sve u životu jednostavno, samo kad mi nebi sve izokrenuli naopačke.

Bliži se dan kad ćemo ustoličit cca 440 načelnika općina, 50-tak gradonačelnika i 20-setak župana. Započinje četverogodišnja era isčekivanja, nadanja, grintanja, svađa i dokazivanja.

U našem okruženju je za očekivati skoro pa ništa novo. Ostat će ono što vridi, što se dokazalo i di narod neće imati dvojbu. Bila bi šteta prekinuti taj uspješan niz. Nije potribno navoditi imena, dobro su poznata.

Ostaju neki novi dvoboji, netko novi zaista može pokrenuti učmalo stanje, na njima je da se u ovih misec dana ozbiljno predstave i odvuku pažnju na svoju stranu.

Moran priznat da san iznenađen nekim lošim ponuđačima. Zašto je tomu tako? Di su kvalitetni? Ili su skužili uzaludnost ili nemaju volju da se vataju silnih problema koji bi ih dočekali.

Vriđa i taktika kojom se pokušava ocrnit konkurenciju. Nema tu puno normalnog, samo bauljanje priko društvenih mreža, vađenje nekih smišnih dokaza koji bi ka tribali naudit, sebe prikazivat ko sveca a sve drugo za bacit.

Eno u Zagrebu di se ustrojila vojska kandidata, građani sa 44% oće Tomaševića. Zašto? Jer kako ovi izazivači izazivaju graniči sa budalaštinama.

U Splitu je skoro isto, samo što ovdje vladajući koriste istu tehniku te se okršaji vode na primitivan i gadljiv način. Poneki mudro šute, poneki se koriste samo porukama priko društveni mreža nudeći se narodu dok bauljaju svitom noseći na ruci “garsonjericu”.

Zato raduje naš Klis. Gori ni ne tribaju izbori. Znaju Klišani koga imaju, za isti štap se drže i zajedništvom kroje nove planove razvoja.

Moj Muć je na prekretnici, nadam se uspješnoj, jer bi bila grozna šteta ne iskoristit blagodat mladosti, energije i vizije. Potpuno sam uvjeren da će izlaznost biti kao nikada do danas i da će naš Muć dočekati svoju novu šansu.

Solin je prid dvobojem. Dva ponuđača su u ozbiljnom trenutku dokazivanja novih potriba, one nisu male, i načina kako naš Grad da plasiraju na najbolju trasu razvoja. Tu će biti ozbiljan “okršaj” i po svemu sudeći odlučivat će nijanse. Solinjani dobivaju šansu izbora.

SDŽ će najvirovatnije ostati u rukama stare garde jer minuli mandati su u silnim dokaznim  materijalima, realiziranim i započetim projektima. Naprosto sam uvjeren u to a i sva istraživanja sugeriraju takav odabir. Nisu podlegli nepotrebnim svađama već na dostojanstven način traže novo povjerenje.

To što je SDŽ opterećena mnogim nelogičnostima nije plod volje vladajućih već one grupacije prilipaka koji koriste svoj mizeran postotak da bi ugrabili nešto za sebe. Tu bedastoću bi bilo opće korisno izbjeći no koalicijska moć je šarolika.

Sve u svemu, čeka nas uzbudljivo vrime nadmetanja a pravu istinu bumo saznali onu nedilju kad bi svi tribali protegnut noge do svog biračkog mista i dokazat sebi da držiš do sebe.

OTIŠA JE POSEBAN ČOVIK

Ima tu silno simbolike, poruka za razmišljanje, jer kad na najveći Blagdan ode tako poseban i plemenit čovik, svećenik, onda i naši osjećaji bivaju uskomešani, ne ostajemo ravnodušni. Žalimo a ujedno smo ponosni što smo sa njim bili jedan dil života.

Papa Franjo je po svemu bija poseban.

Svako njegovo ukazanje po svjetskim stanicama, svaka njegova izgovorena poruka, do te mire su izazivale pozitivan interes, kako su i oni što nisu u vjerničkom statusu bivali  ozbiljno približeni njegovu nauku.

Pruža je nadu i vjeru u bolje svakom čoviku jer za njega nije bilo razlike. Čovik je čovik.

Crkvu je usmjerija u neka nova poglavlja, revolucionar koji je izazivao bijes kod zastarjelih aktera i načela, no on nije dvojija u svojim porukama već je hrabro krčija put kojim je privlačija a ne odbija čovika.

Otiša je naš Papa Franjo, ostavljajući za sebom velebno dijelo. Hvala mu.

JASENOVAC

Moran priznat da mi je bilo posebno drago vidit ih kako koračaju jedan uz drugog na stazi nekadašnjeg Jasenovačkog logora.

Nadam se da to nije kratkotrajnog vijeka, kako su se konačno dositili potribe, jer zlo kuca na vrata sa svih strana. Puno je toga što nam je za radit, izokrenut naopaku praksu propadanja, uvatit se ozbiljnih tema, reformi i iznalaziti nove modele povratka na nivo razvoja kojeg zaslužujemo i možemo ishodovati.

Jednom davno, u nekoj kolumni, kad je bilo izvjesno da će njih dvojica biti vrh vlasti, najodgovorniji, iznija san radost kako imamo njih, školovani, elokventni, hrabri, mladi te da za Hrvatsku budućnost nema straja.

Sad je poruka potpuno drugačija. Opametite se, dokažite da se može, zasučite rukave, odbacite gnjile ideologije i hrabro sa novim reformama u borbu za bolju budućnost naše djece.

Ako propustite tu šansu, niste vridni povjerenja.

BJEDNICI

Čitan kako se i u Sinju poigravaju sa postavljenim spomen pločama onima koji su obiljužili neko vrime, događaj.

Na pročelju rodne kuće zavidana je spomen ploča čoviku koji je poveja bijeg iz logora Jasenovac. Poveja ma nije doživija slobodu. Skonča je u mutnoj vodi Save.

Njegovi Sinjani, ko zahvalu, spomen i da se ne zaboravi, postaviše a nadolazeći, sa nekim svojim čudnim mjerilima vridnosti, rasturiše.

Tko su te novajlije koje sustavno remete mir i nude nove podjele kroz podvale? Znamo ih! Jasno se svakodnevno hvale sa tim činima, jer oni su bez svađa neprimjetni. Jer nemaju što drugo za ponudit.

Njima je svađa hrana.

ZABORAVLJENI VIZIONARI 

Na preporuku prijatelja pogleda san dokumentarni film Blum.

Radi se o vrimenu samoupravnog socijalizma. Sarajevo. Potom njegov velebni put kroz razvoj Jugoslovenskog društva. Čovik je židovskog porijekla no pripadnik zajednice kojoj je poklonija cilog sebe.

Radi se o ENERGOINVESTU, velebnom projektu svjetskih razmjera. Za ne virovat kakove se zaboravljene scene nižu prid očima, otkriva nam se nešto sa čim smo raskrstili, a već tada je bilo jasno da smo visoko na stablu razvijenosti u svitu te da se samo moglo još bolje, nadograđivanjem i uspješnim usvajanjem znanja.

Kažu da nas je socijalizam ubija!

Ne, ubili smo sami sebe kad smo mi ubili njega.

Jučer u razgovoru sa negdašnjim direktorom u Jugoplastici, kroz jednosatni razgovor, saznah ono što sam i sam znao.

“Znaš li ti koji smo mi imali plan razvoja tog našeg giganta. O svemu se vodilo računa. Išli smo na disperziju proizvodnje, otvarajući pogone po skoro svim Dalmatinskim središtima. Od otoka do zagore. Tako smo zadržavali stanovništvo na njihovim ognjištima, nudili razvoj i dokonstvo. U našem Muću smo otvorili pogon metaloplastike. Zaposlili dvjestotinjaj ljudi, izgradili onu zgradicu sa stanovima za kadar. Pa Drniš, Vrlika, Sinj, Trilj, Starigrad, Makarska, Korčula, Komiža….. Dok nisu došli ovi moderni i sve razjebali.”

Ja dodajem. Sorili maticu, šut pobacali u plavi Jadran, raskopali, posadili šoping centar i stanove za rasprodaju.

Blaženi kapitalizam! Samo za koga!?

A mlada Sara, buduća Načelnica Muća je sasvim ozbiljno u svom program iznijela potribu povratka “Zadruga”. Tako zrelo razmišljanje navodi da bez puno razmišljanja zaokružite našu Saru.