Zločin bez kazne ZP Izdvojeno

BUDITE HUMANITARCI, SPASITE GAZDU

Katarina Jakšić

 |  ožu. 26, 2017

Zabavno je, odnosno tragikomično gledati ovih dana Vladu kako se koprca, kako traži sve moguće načine da pomognu svom omiljenom tajkunu. Smišljaju se novi zakoni, organiziraju se sjednice vikendima i u noćne sate, sve da bi se pokušalo nemoguće – pomoći Gazdi s dugovima, a istovremeno previše ne uzmemiriti javnost. Znamo da je to nemoguće, ne možeš Todoriću oprostiti porez i očekivati da ti javnost aplaudira.

Kako ćete nam odvući pozornost?

Znaju da je javnost izrazito osjetljiva na takve manevre nakon duge anamneze pogodovanja tajkunima u kratkoj povijesti Hrvatske. Ali isto tako znaju da javnost (kao kolektivni organizam) ima jako kratko pamćenje, te da ćemo brzo zabraviti na ovu situaciju i početi razmišljati o nečem drugom. Možete očekivati da će mediji ubrzo lansirati neku vijest čiji cilj je isključivo odvući pažnju s Gazdinog enormnog duga. Takve tehnike, distrakti, su jako uobičajene u ovakvim situacijama i ne smijemo nasjesti na te trikove.

Uspjeh u ratu, propast u miru

Spašavanje Todorića bio bi apsolutni presedan – zašto bi itko bio budala i plaćao poreze, dobavljače, ikakve druge obaveze – ako će država to ionako oprostiti i platiti novcem onih idiota koji plaćaju porez? Opraštanje dugova onome tko je uspio u ratnim vremenima je zločin nad zločinom. Svatko tko je bazu svog carstva sagradio u ratno vrijeme je automatski sumnjiv. Ne možeš biti čist ako ti je trebao rat da uspiješ – a rat je vrijeme kaosa, izvanrednog stanja, ekstremnih uvjeta u kojima je najlakše zamračiti, ukrasti, oteti. Todorić se popeo baš u tom vremenu, što već i previše govori o njegovom “carstvu”. Sagrađenom doslovno na nečijom krvlju.

Too big to fail

Kakav je to poduzetnik koji ne može procijeniti koliko daleko može ići, već se neograničeno širi dok u jednom trenutku shvati da nije u stanju platiti dugove? Očito je upao u “narkomanski modus” i nije se mogao zaustaviti, kako bi rekao Milanović. To može samo ili nesposoban poduzetnik, ili toliko samouvjeren da unaprijed računa na to da će država jedva dočekati da ga spasi. A zašto onda država nije spašavala sve one male poduzetnike koji su propadali baš zbog ovog velikog? Igra bi trebala biti jednaka za sve. Ne možeš biti socijalist i spašavati divlje kapitaliste.

Najlakše se kockati i imati prevelike zalogaje kad znaš da će ti netko priskočiti u pomoć. Ovdje dolazi do sindroma “too big to fail” – Todorić ispada prevelik da bi propao. Ali zar to nije osnovni zakon tržišta? Nitko nije prevelik da propadne. Bez svakog se može, a pogotovo bez Gazde. Njegova firma nije strateška za Hrvatsku. A blagajnice koji su dosad radili u njegovim dućanima samo će nastaviti raditi na istom mjestu pod drugim imenom. Možda u boljim uvjetima.

We’re watching you

Vlada nije kreativna, te se u ovakvim situacijama ne može sjetiti drugog rješenja osim financijske injekcije.

Budni smo, gledamo što radite. Ako pokušate pomoći hrvatskom Rockefelleru, vrijeme je da se mobiliziramo i priredimo rumunjski scenarij. Da se Vlada osjeti ozbiljno ugrožena zbog svojih postupaka. Znamo što će Vlada, između ostalog Zdravko Marić i Martina Dalić odlučiti, sad je na nama red.

Uostalom, oni ne mogu provesti nijednu odluku ako ih mi u tome spriječimo.