ZAGORO MOJA
Ante Tešija
BOŽIĆNI DŽEMPER
Helena Čerina
Sjetimo se kako smo se osjećali kada bi u vrijeme Božića davnih osamdesetih dobili na poklon oku neugodne šarene džempere s klasičnim božićnim motivima.
Bože moj, bio je to nekada jedan od naj nepoželjnijih poklona neke rođakinje ili tetke koja ga je po mogućnosti isplela od svih mogućih ostataka vune, koja joj je preostala od svih onih silnih džempera, kapa, rukavica i ostaloga što je sve ili nije naplela tijekom godine.
Lipo kad bi dobili takav džemper još bi morali odglumiti silno veselje, naravno, odmah ga navući priko glave i još prošetati isprid sve te rodbine, koja bi ushićeno uzvikivala, joj Bože kako je lip, joj kako ti lipo stoji, a ti bi najrađe da te nema, da se izgubiš u svim tim silnim bojama, koje nemaju veze jedna s drugom…di li ih je samo našla i sastavila u ovako tragičan džemper, a ja još moram glumit sriću i zahvalnost.
Poznate su vam i scene iz božićnih filmova, zar ne? Ali mislim kako je sve i počelo zahvaljujući upravo tim filmovima, naravno u korist osmišljavanja da nekada omraženi Božićni džemper na kraju dotakne samo Nebo…
Eto, sad ako se vratite u svoje dječje dane, mnogi od vas su dobivali ove džempere na poklon…zar ne…
Rrecite mi jeste li mogli ikada zamisliti da će jednom netko zarađivati milijune na ružnim džemperima ili da će postati modni hit, pa…
Ova modna ironija postala je iznimno popularna u cijelom svijetu. Motivi se znaju: pahuljice, sobovi, jeleni, Alpski vrhovi, saonice, Djed Mraz, zvona ili jelke. I ne, ne, ne, Bože sačuvaj da je samo jedan motiv po džemperu. Svi odjednom. Što više – to bolje! Daj brale, nakrcaj slika i sličica i što je šareniji to je više IN.
Kome bi trebali zahvaliti ovi milijunaši s džemperima?…možda pioniru filmskih džempera Bill Cosby-u, odnosno Cliff Huxtable iz svog „The Cosby Showa“ ili pak smiješnim studentima američkih sveučilišta, koji su organizirali zabave kako bi ismijavali odrasle koji su ih jednom davno nosili.
Malo po malo, ružni božićni džemper postao je toliko popularan da je dobio i svoj dan, Nacionalni dan ružnih džempera, 12. prosinca…hahaha… Možda razočarani činjenicom da se i najmanji dio svih blagdana komercijalizira, on je dokaz da svaki proizvod ili usluga, osoba ili brend, može postati uspješan pažljivim osluškivanjem tržišta. A pobjednički marketing mix ponekad je onaj iznenađujući, i na prvi pogled, nemogući.
Ali jedno je sigurno, da bi uspjeli, potrebno je biti – drugačiji. Potrebno je istaknuti se iz mnoštva. Jel vam sad žaj što ste omalovažavali one tetkine džempere, što niste imali malo više ideja u glavi i osmislili vi, baš vi, najbolji i najskuplji božićni džemper.? Ha…
Da su blesavi božićni džemperi postali unosan posao u kojem se okreću milijuni govori i podatak da ih ima većina poznatih trgovačkih lanaca… Wall Street ih naziva najpopularnijim modnim predmetom, a tek kad ukucate u sveznajući Google, javljaju milijune i milijune pretraživanja.
E, pa baš to je prepoznala i poduzetna Anne Marie Blackman, koja je primijetila često korištenje ključnih riječi „ugly sweater“ i „ugly sweater parties“ i lipo se bacila na posao, kupila obične pletene džempere i malo crvene vune za nos od Rudolfa.
Samo se vi smijte ali prve godine je na e-bayu prodano oko 50 pulovera po cijeni od 50 do 150 američkih dolara, a već iduće godine tvrtka My Ugly Christmas Sweater prodala je 25.000 džempera.
Znam reći ćete kako je ludim amerima, englezima…lako prodat sve i svašta, ali sorry i kod nas nose turbo sve te lude, ružne i komične božićne džempere i natječu se da budu u trendu baš kako spada…
Eto na, jel vam sad ipak žao što ste bili tako kritični u vezi svih onih vaših Božićnih džempera koje ste dobivali kao djeca iz godine u godinu, ili vam je muka što niste koji od njih sačuvali i ko zna možda danas u ovom ludom Svitu sve to dobro unovčili.
