|  |  | 

S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

APSURDI

 

 

IZBORI NA PRAGU

Moran priznat da san pomalo zabrinut zbog neaktivnog učešća solinskih pretendanata na vlast a vrime se opasno brzo bliži kad ćemo mi Solinjani uzest lapiš u ruke i zaokružit svog izbornog kandidata.
Moran priznat da ona moja davna tvrdnja o mogućem lađenju šampanjca nije za bacit.
Jedini istaknuti kandidat ne spava, i privatno i službeno skuplja kondiciju za izdržat napor koji stiže. U patikama stalno a politički često.
Mora se priznat da dili sve u šesnaest. Najgore za kritičare što se ne usude „pljuvat“ po davanjima jer bi time polučili kontra efekt no mora se priznat mudrost izbora termina.
Stidljivo do nas dopiru neke nove ideje, neki mogući kandidati, neke grupacije, no zašto se čeka zadnji čas kad je vrime predstavljanja idealno za početak.
Ja osobno volin utakmice, konkurenciju, mogućnost izbora, te me žalosti ovako stanje ko da moj Solin nema kadar za ponudit.
Na biračima je da odaberu, a da bi odabrali treba postojat ponuda, bez ponude nema razloga uzdat se u neke promine.
Solin je bremenit problemima koji vape za riješenjima. Jedan od njih san se usudija iznijeti na portalu a radi se o naselju Majdan i toku Rike. Doživija san i ugodan susret.
„Gospodine, stani tren!?“- poruči mi mlad čovik, zavidne kilaže, odlučan da mi nešto izjavi.
„Sta san. Nemoj me samo tući!?“- ka i uvik ja moran ispoljit svoj smisao za zajebanciju.
„Ma ne bojte se. Želin vam se zahvalit u ime svih nas iz Majdana na tekstu koji ste objavili na vašem portalu. Dobro ste napisali, svi se slažemo sa iznijetim i izražavamo stalno svoj bunt što Grad i gradsku vlast nije briga za nas. Hvala vam.“- pružismo si ruke i rastadošmo se.
Eto teme onima koji bi rado došli na čelo grada.
Eto izazova trenutno jedinom istaknutom kandidatu da se izjasni po ovom pitanju. Nek jasno i glasno obrazloži stanje u Majdanu, nek iznese plan i program riješenja tog groznog stanja.
Jasno i jednostavno, konkretno i pošteno.
Zar ne!?

MATEJUŠKA OPASNIH NAMJERA

Obraćanje Udruge logoraša srpskih konc logora, SDŽ-a, spada u apsurde nerazjašnjivog pokušaja tumačenja nečega što normalan um ne može skontat a kamo li razumit.
Ova naša dica što su izišla na prostor sunčane Matejuške kako bi podržali svoje kolege u susjednoj Srbiji, proglasiše se rušiteljima Hrvatske, nostalgičarima za Jugoslavijom, te ih prozivaše ko bandu koja pokušava izazvati nemire, i još niz etiketa koje sa zdravim razumom ne idu.
Studenti, mladi ljudi, Zagreba, Split i Osjeka, u svojim mračnim katakombama podzemlja, dogovoriše i pažljivo isplaniraše akciju spašavanja poražene politike u Srbiji, jer im se Hvrvatska dogodila mimo njihove volje.Tjelom su u Hrvatskoj a glava u tamo dalekoj i izgubljenoj „zajedničkoj državi“.
A ta mlada, nevina i neiskvarena dica se rodiše poslije raspada Jugoslavije, odrasteše u slobodnoj i nezavisnoj Hrvatskoj, daleko od sranja u prošlosti koja su se iskenjala na Balkanu.
Proglasit ih neprijateljem jedine domovine, turat im u teret organizirani kriminal i politiku, pogubnu za današnje društvo, mogu samo dokoni i oni koji sa sebe želi strest odgovornosti.
Ne postoji u Hrvatskoj stvor koji ne suosjeća sa tragedijom proživljavanja u konc logorima, ne postoji dvojba u osudi ma čudi kako oni ne razumidu da se srpska studenska mladost upravo bori protiv onih koji su im tu zlu sudbinu nametnuli.
Ali za njih nema zime dok sedmorica galamžija derući se psuje tu našu mladost, no potom nastaje tuga golema kad ih „izdajnička“ Hrvatska policija posidne u maricu i odvede na razgovor.
„Časni suče mi se kajemo, mi se sramimo što smo radili na Matejušci, budite milostivi a mi obećavamo da nećemo nikad, nikad, više.“ Pustite nas doma da nam se ne oladi čokolino, mater će nan se naljutit.
Zamislite heroja razuzdana jezika. Kleče i mole ko pičkice. Eto, takovi bi branili Hrvatsku.
Kad eto ti i čuvenog Ćipe sa porukom. 98% mu pratitelja odgovorilo uvridon i psovkom ko najvećem izdajniku u modernom Hrvatskom dobu.
Tliko, o temu.

GLAVINA „GLAVINJA“ PO New Yorku

Na margini nekog susreta u dalekoj Americi, Hrvatski ministar turizma, mlad i obrazovan čovjek, u maniri kulturnog odgoja, pruži ruku kolegici neke druge države uz čašicu razgovora, no potom i on biva proglašen izdajnikom posebna formata.
Čašnički zbor SDŽ-a, hitro ustaje priopćenjem u obranu suvereniteta, časti i spašavanja jedine naše kako bi nas osvjestili da se desija belaj svjetskog razmjera. Dat ruku ženi za koju oni imadu dokaze „za odstrel“ spada maltene u izdaju nacionalnih interesa, te se na mladog, obrazovanog i nadasve kulturnog čovika tura mrkla sjena koje će se on teško otarasit.
Koji su to apsurdi, koji je to đir i koje se tu kriju nakane. Po njima je on mora iz prve zalipit jon trisku, pljunit i šutnit nogon u guzicu. Tako nekako. No što ako mlad, obrazovan i kulturan čovik ne znade za njenu prošlost. Pa i on je bija dite kad se dotična borila kontra Hrvatske. Nju je izabra njen narod, na ponos ili sramotu, a tu činjenicu valja poštivat jer zašto bi ti bija divljak ako si pružija ruku divljakuši.
A da se napravi spisak neprijatelja, da se svakom predstavniku u zadatak dade naučit napamet ime i prezime, i sliku, te da tako pojmljivo jezdi kroz svijet diplomacije.
Najveća vridnota se ogleda u šutnji kad nemaš što pametno reći. U izbjegavanju nepotribnog blejanja ko tobožjeg spasa od različitih. Ma koga briga što su crnogorci izabrali tu individu, koga briga što je ona sramota za normalan odnos u njihovu društvu.
Mene raduje moj ministar koji ne podliježe sokačkim manirima.

CVATE INDUSTRIJA PROIZVODNJE NEPRIJATELJA

Nije tajna da smo uništili svu proizvodnu industriju a ono malo što je ostalo na tlu naše Domovine nalazi se u rukama stranaca di su naši radnici obično, moderno, roblje.
Cili svoj napredak i okvir za život smo sveli na kreditni rejting i milostinju iz EU-a. Nismo toga ni svjesni ma smo već daleko odmakli u rasprodaji osnovnog preduvjeta neovisnosti i samostalnosti. Rasprodajemo tlo. Rasprodajom tla ti više nisi svoj na svomu. Mladost i kadar bez emocija napušta nesigurno tlo za svoj život, sa svim vridnotama koje može pružiti, a mila nam vlast nalazi skandalozno riješenje u konvojima stranaca koji nemadu nikakvu dodirnu vezu sa ponositon domajon.
Država koja gaji posebnu potribu proizvodnje neprijatelja nema sigurne temelje za izgradnju zdravog društva. Istinski neprijatelj traži obvezu obrane ma kako ćeš se borit sa izmišljenim neprijateljem kad on ne postoji nigdi već u usijanim glavama onih koji na strahu traže i održavaju svoju sigurnost.
Mlad čovik, obrazovan i svjestan stanja, mora ustati kontra tog zla no kad se i u tim nevinim tijelima „pronalazi“ neprijatelj onda više nema spasa ma koliko god nas uvjeravali drugačije.
Neprijatelj si sam sebi, ma nitko ti to još nije rastumačija.

APSURD JADROLINIJINA TUMAČENJA

Konačno se ukaza dokument koji objašnjava događaj sa rampe trajekta Lastovo. Trajalo je to malo podugačko iako je svima sve bilo jasno onog trena kad smo pokopali tri nevina života.
Kad nisi spreman priznat razloge, kad nisi kadar istupit moralno, kad si sjestan svog kraja, onda ti preostaje oformit istražno povjerenstvo sa rokom djelovanja neograničeno.
No i neograničeno ima rok trajanja. Sad svi sve znademo! Mislite da znademo!? Još mi ništa ne znademo, jer će pasti neke glave, dogovorno će se iznaći bezbolno riješenje, no nitko neće vratit ucviljenim obiteljima njihove nevine.
Smišan mi je ovi vično trajni ministar koji u svakom obraćanju za mikrofonom poručuje novinarima; ne bojte se, bit će sve u redu. Smišna mi je činjenica da je za njega potez Dabre nedostižan čin. Smišan mi je odnos prema odgovornosti koju si imenovanjem prihvatija.
Jadrolinija je veliki projekt Hrvatskog značaja. Taj prevoznik ka tisuću čarobnih otoka mora imat poseban značaj u rukama posebnih stručnjaka a nikako političkih šarlatana izvučenih iz stranačkog maca.

APSURDI PRIVATNE STRANKE
Šta si se uvatija nje?
Nisan nje već apsurdnog stanja okolo nje.
Štatije to?
Pročitaj.
„Mi u stranci na tjelima stranke u demokratskom okruženju prema pozitivnim stajalištima donosimo JEDNOGLASNA riješenja i sa te strane nema nikakve dvojbe da funkcioniramo na zadovoljstvo članova i svih tijla.“
Apsurd je da postoje takova razmišljanja i tvrdnje u koje ni sama autorica izjave, na dvi stranice dnevne novine, ne viruje.
Apsurd je se na tako mizeran način pokopaje vlastiti lik i djelo. Ok, interes je đavliji projekt, ma dokle se čovik može srozat da postaje predmet žaljenja.
A radi se o privatnoj stranci koja nit ima članstvo, nit tjela, već samo ispunjene obrasce koji tobožje zadovoljavaju proceduri,
Apsurd je što netko još u to viruje. Što se još netko dade navuć na tu tanku liniju koračanja. Zašto? Zašto čoviku triba dokaz da je promašaj?

KESTENI I KONTEJNERI PO GLAVI STANOVNIKA
„Zamrzija“ san oni drvored kojeg više nema iz jedinog razloga što me je plod udrija u glavu sa poprilične visine. Posla san ukurac onoga ko ih je tu posadija. Što nije koštele, jer kad te udre ono zrno, nema štete.
Zaboravija san drvored dok nam ga prid nos nisu isturili politički jangiri u trci za kojim puntom pred lokale izbore.
Nema ti pajdo moj više mile lale, sve se snima, sve se prati, jer nikad ne znaš kad ćeš zabasat na dokaz kojim moš oplest po konkurentu.
Opčinjenost likom i dilom splitskog poteštata na najvišoj razini izkazuju gospođa privatne stranke i kandidat najveće stranke.
Nebi se zakleja da oni nemaju svoju vojsku stražara sa zadatkom potpune vizualne kontrole nad prostorom grada.
Ne može on sam bit sa aparatom i trkati okolo kontejnera za smeće da bi uvatija nestašne splićane koji ne ubacuju unutra već pored. Ne bojte se, neće on dat snimak sa licem odlagača već sa sadržajem za koji je odgovoran poteštat i niko drugi.
Sad zamislite Puljka kako trče od Spinuta do Sirobuje, od Bačvica do Brda, od Đardina do vrha Sućidra i opominje puk da ne valja to što rade.
Najgori oblik ljudskog stanja po meni je bit sluga.
Služnost i sluga ne idu u isti kalup.
Ovi dvojac su, di okrenija da okrenija, van svih normalnih kalupa.

mm

ABOUT THE AUTHOR

ANTE TEŠIJA rođen je 1953. Spisatelj, kolumnist, esejist. Piše poeziju, priče, romane i aforizme. Služeći se satirom i humorom pokušava opisati svakodnevnu društveno-političku paradigmu društva.