|  |  | 

Grad Solin ZP Izdvojeno

ADIO DON LOVRE

 

Foto: Solin Live

Nisan moga virovat. Pet puta san vraća video uradak da se uvirin u istinitost ponuđenog događaja.

Bageri krče neki teren, razbacuju stine, grede, šut. Ne možeš falit. Centar našeg grada Solina.

Pojačam ton i čujen da se radi o rodnoj kući don Lovre Katića. Ma ne može bit! Zajeba se snimač!

Ma nije. Misto di je do jučer stajala rodna kuća solinskog i hrvatskog velikana. Nema je. Samo rpa kamenja i prašine, i žuti bager kako “krvnički” razbacuje uspomene, svetinju.

Zašto? Zašto to radi? Tko je to dozvolija?

Miljun pitanja a nigdi odgovora. Spustin se uz Riku da svojin očima buden uvjeren u tu nakaradnost. Ne virujen da je to moguće. Da je dozvoljeno. Doista, rodne kamene kuće tu više nema. Na trotoaru mlad bračni par sa ditetom u kolicima komentira. “Ma ovo ti je bila rodna kuća don Lovre Katića”. Stoje i ne miču se. Nailazi ostariji čovik pod maskon. Zastaje i pita me. “Ol’ ne piše na tabli da će se rekonstruirat”. Prilazin cestu da se uvirin. Zaista piše, u prvom retku obavjesti, da će se rekonstruirati postojeći kameni objekat.

Gledaju me radnici dok pribacuju gnjile grede don Lovrinog tavana a ja ih upitan kako teče rekonstrukcija. Nasmijali su se, šta bi drugo. No jedan je ima potribu nešto reć. “Ma izgradit će se tu još starija kuća”.

Teško je bit normalan u ovakvim saznanjima. Teško se nosit sa pustin upitnicima kad znaš da tu nema spasa. Gotovo je. Jedan bogat život, jedna karijera posebne vridnote za naš narod, jedna uspomena i pusti spomeni obrisani su viljuškom bagera. Sutra će sve to bit iskrcano negdi na odlagalište smeća, u nikoj šporkoj kali. Za koji misec nitko neće ni znati da je tu bila povjesna znamenitost. Sjat će luksuz sazdan na svetosti.

Ostaju samo pitanja. Ostaje čekanje na odgovore. Ako ih ikad i dobijemo.

Zašto je Grad Solin dozvolija da se ova spomen kuća proda bez prava prvootkupa? Zar ne znaju o komu se radi? Zar su toliko uspavani da im i nije stalo? Na ova i slična pitanja građani Solina tribaju dobit jasan odgovor.

Netko je izdao građevnu dozvolu, netko je upoznat sa cijelim postupkom. Zašto na tabeli piše REKONSTRUKCIJA. Zar se i za to ne triba ishodovati potrebni papri. Ili rekonstrukcija podrazumjeva rušenje. Možda je ovi radnik u pravu pa će se izgradit virna kopija. I na to bi tribalo ponudit odgovore. Ma bojin se da nitko nema volje.

Zašto Crkvene vlasti šute o ovom “genocidu” nad uspomenama koje se i njih tiču? Da li su sami dali svoj sud i odobrenje? Zar im nije jasno da je uništen jedan poseban spomenik?

Zašto građani Solina nisu upoznati sa ovim “zločinom”? Zar im je svejedno?

Čemu uporno isticanje Grada Solina ko destinaciju vjere i povjesne povezanosti sa starohrvatskom tradicijom štovanja svetaca koji su službovali pored Jadra na Gospinu otoku? Čemu napori promoviranja vjerskog turizma kad nismo kadri sačuvat jedan segment te prepoznatljivosti?

Čemu ime osnovnoj školi don Lovre Katić kad smo ga danas “ubili”?

Čemu vlast koja nije kadra odlučno i potrebito zaštitit svoje vridnote? Zašto da im ponovo poklonimo povjerenje kad nisu kadri stati pred interes baraba kojima ništa nije sveto? Ne, nije kriv investitor. On štiti svoj interes i traži načine u sticanju profita.

Teško je bit pribran u ovakvim situacijama. Ljutnja zna čovika povest u krivom smjeru. Možda postoje objašnjenja ma da se Solin ne bi triba sramit, ne stoji.

Vraćan se kući priko Gospina Otoka. Zvonik mi tumači zvonom da je 17 sati dok san zagaca u zelenu travu svetišta. Padne mi na pamet suluda misao.

Zašto Grad ne bi izradija novi DPU za ovi prostor i ponudija investitorima. Znan ko bi rado tu napravija hotelčić. Netko komu ništa nije svetije od šoldi. Di mi je dokaz?

Upravo sam ga sad iznija. .

 

mm

ABOUT THE AUTHOR

ANTE TEŠIJA rođen je 1953. Spisatelj, kolumnist, esejist. Piše poeziju, priče, romane i aforizme. Služeći se satirom i humorom pokušava opisati svakodnevnu društveno-političku paradigmu društva.