|  |  | 

Zločin bez kazne ZP Izdvojeno

2000 leševa na 100 metara – klaonica 21. stoljeća

 

 

 

Kad smo gledali leševe koji se gomilaju u devetoj epizodi sedme sezone Igre prijestolja, The Battle of Bastards, nismo ni slutili da gledamo budućnost u Europi. Da će se uskoro besprizorno gomilati leševi na nepreglednoj hrpi.

Ne treba ni reći da je svo to ginjenje potpuno nepotrebno, jer svako masovno ubijanje je nepotrebno. U Drugom svjetskom ratu, najvećoj povijesnoj klaonici, poginulo je nevjerojatnih 22 milijuna Sovjeta (najviše Bjelorusa i Ukrajinaca po glavi stanovnika, ali najveće zasluge naravno uzimaju Rusi). I to uopće nije slučajno, jer baš kao u Sovjetskom Savezu, ni u Rusiji ljudski život ne vrijedi puno. Vrijedi točno 2000 leševa za osvojenih 100 metara. Dakle, svaki leš vrijedi 0,05 ukrajinskog metra.

Naprotiv, ako je na kocki opstanak režima, mogu slobodno poginuti sva 144 milijuna Rusa, samo da režim opstane na vlasti. Putin je lukavo postavio stvari: izjednačio je sebe s Rusijom, ako on padne i Rusija pada. Na taj način je osigurao da cijela zemlja mora potonuti skupa s njim.

Niska cijena ljudskog života

Jednostavno je napraviti izračun, ako zločinački režim u Rusiji gubi 30.000 ljudi na gradićima poput Bahkmuta, a ako Ukrajina ima 10.000 takvih gradova, treba im samo 300 milijuna ljudi za osvojiti Ukrajinu.

Napad na Ukrajinu, ili plan B za propali munjeviti rat je najveća miskalkulacija 21. stoljeća, tektonski gaf koji je direktno i indirektno uzdrmao cijeli svijet. Potres ovog povijesnog preračunavanja može biti da se raspadne najveća država na svijetu.

Nitko ne zna kad će prestati klaonica. Ruski kriminalni režim na vlasti baca ljude u strojeve za mljevenje mesa, u ljudsku spalionicu, u crnu rupu koja usisava leševe.

Nevjerojatan slučaj Bahkmuta

Frapantna je bešćutnost prema vlastitim ljudima u ionako demografski poharanoj zemlji. Da treba, Putin bi poslao milijune da poginu u bitki za Bahkmut, gradić u kojem je ostalo nekoliko tisuća stanovnika. A nema čime popuniti nepregledna prostranstva Rusije, teritorijalno najveće države na svijetu.

Naime, Rusija ima stopu nataliteta kao Europa, a smrtnost kao Afrika. Prema podacima iz 2020., stopa nataliteta je niža od 1,5 djece po ženi. (tokom kataklizmičkih uvjeta tijekom Drugog svjetskog rata, prirodni priraštaj iznosio je 1,3). Dnevno nestaje cijelo mjesto od 2200 ljudi. A životni vijek je samo 66 godina, što dovoljno govori o kvaliteti života.

Nemaju baš ljudi za bacanje. Ne mogu se razmetati ljudstvom kao što bi mogle Indija ili Kina. Ili baš imaju, sudeći po vladajućem toksičnom režimu. Pokušavaju osvojiti ono što im jedino ne treba – još teritorija, a rješavaju se onoga čega im fali – ljudi. A sve zbog narcisoidnog poremećaja osobe koja je preko dvadeset godina na čelu tog režima. (doduše, nakon 20 godina apsolutne vlasti, svatko bi razvio narcisoidni poremećaj ličnosti).

Ratovi su jednostavno teško shvatljivi uopće, a ovako apsurdni ratovi teško su shvatljivi svima. I vojnim analitičarima, geopolitičarima, onima koji su već preživjeli jednu klaonicu ili gladomor.

Defenestracija režima

Isto kao što oligarsi u velikom broju padaju kroz prozor, kao posljedica ove katastrofe trebao bi biti defenstriran zloćudni režim koji je kreirao ovu igru masovnog ubijanja. Jedini way out za Putina i njegov režim je da skoči kroz prozor. Iako njemu savjetnici vjerojatno i dalje govore da “ide sve po planu”, iz straha da sami ne padnu kroz prozor.

 

mm

ABOUT THE AUTHOR

Diplomirala hrvatski i engleski. Nakon 5 godina predavanja hrvatskog jezika na Braču, dajem otkaz i radim kao predavač na internacionalnim seminarima nastavnike pod organizacijom Erasmus +. Još uvijek pripremam i održavam seminare o temama iz neformalnog obrazovanja u Pragu, Madridu, Parizu... Poželim upoznati lokalnu povijest, pa u međuvremenu završavam tečaj za turističkog vodiča, što radim sezonski. Pisanje mi je oduvijek bilo strast i potreba, pa pišem za sebe i lokalne portale. Solin live je zadnji u nizu :)