Zanimljivosti ZP Izdvojeno

Hrvoje Bubić; Laszlo Kish Interview

Hrvoje Bubić

 |  ruj. 18, 2025

Laszlo Kish, mađarski glumac sa švicarskom adresom, već je pola stoljeća prisutan na filmskoj i kazališnoj sceni. Publika ga pamti po ulozi Philippa von Burga u seriji Tatort te kao Zvijer Rabban u adaptaciji Dine iz 2000. godine. U razgovoru za naš portal otkrio je što ga je privuklo glumi, koje su mu uloge ostale najdraže i kako ga znatiželja i danas vodi kroz život i umjetnost.

Za početak, možete li se predstaviti našim čitateljima i reći nešto o sebi?

Ja sam Laszlo Kish – Mađar po rođenju, Švicarac po izboru i Europljanin po srcu. Na pozornici i pred kamerama sam već pola stoljeća, a još uvijek se svako jutro budim misleći: „Koliko jedan čovjek može biti sretan što život provodi igrajući se, pričajući priče i pokušavajući razumjeti ljudsku dušu?“ Kada ne glumim, volim kuhati za svoju obitelj, ići u duge šetnje sa svojim psima i ponekad se praviti lud kako bih izmamio osmijeh na licima ljudi.

Glumite već 50 godina, pa me zanima što vas je motiviralo da se bavite glumom i koji su vas glumci nadahnuli i utjecali na vas?

Sve je počelo iz znatiželje. Kao dječak, uvijek sam želio znati što pokreće ljude – zašto se smiju, zašto plaču, zašto se zaljubljuju. Gluma je postala moj način istraživanja tih pitanja. Utjecaja je bilo previše da bih ih sve nabrojao! No spomenut ću Orsona Wellesa, čija me intenzivnost fascinirala, i naravno Marcella Mastroiannija, koji mi je pokazao da šarm i dubina mogu ići ruku pod ruku. A da ne zaboravim – i od svojih kolega sam naučio jednako puno kao i od velikih imena s ekrana.

Glumili ste u brojnim filmovima i serijama, pa bih vas zamolio da nam kažete koja vam je uloga ostala najviše u sjećanju?

„Nezaboravno“ je varljiva riječ – ponekad vam male uloge ostanu u sjećanju više od „velikih“. Ali ako moram birati, rekao bih moja uloga u „Zweite Heimat“ (Edgar Reitz), a vjerojatno popularnija: Tatort kao policajac Philipp von Burg. Ta uloga mi je dala priliku da godinama živim s jednim likom, istražim njegove mane, humor, ljudskost. A i danas me ponekad ljudi zaustave na ulici i kažu: „Ah, gospodin von Burg“ – što me uvijek nasmije.

Jedna od vaših uloga bila je Zvijer Rabban u Dini (verzija iz 2000. godine). Možete li nam reći nešto o toj ulozi, kao i o samoj filmskoj adaptaciji?

Ah, Zvijer Rabban – divna prilika da budem što zločestiji, brutalniji i znojaviji! (smijeh) Glumiti negativca uvijek je zabavno, jer možete istražiti mračnije kutke ljudske prirode a da nikome ne naudite. Sam projekt Dune bio je vrlo ambiciozan, i mislim da je obožavateljima svemira Franka Herberta pružio novi vizualni svijet u koji su mogli uroniti. Moj Rabban nije bio netko koga biste pozvali na čaj, ali je definitivno ostavio snažan dojam!

Vi ste prilično svestrani; osim glume, bavili ste se i pisanjem, režijom, bili ste gradonačelnik i predsjednik nogometnog kluba. Možete li nam reći nešto više o tome?

Pa, pretpostavljam da imam nemiran duh. Gluma će uvijek biti moja prva ljubav, ali život nudi toliko pozornica! Biti gradonačelnik naučilo me odgovornosti i slušanju ljudi. Vođenje nogometnog kluba bilo je povezano s timskim radom, strašću i… davanjem društvu. Pisanje i režija su načini oblikovanja priča s druge strane ogledala. Sva ta iskustva vratila su se u moju glumu, jer me drže prizemljenim u stvarnom životu.

Za kraj, koji su vaši planovi za budućnost? Što biste poručili našim čitateljima?

Budućnost? Ostanite znatiželjni, nastavite učiti i nikada ne prestanite pričati priče. Vjerujem da svaka bora na mom licu predstavlja još jedan redak u scenariju života – pa planiram skupiti još nekoliko! (smijeh)

Vašim čitateljima poručio bih: uživajte u malim stvarima, više slušajte nego što govorite i nikada ne podcjenjujte iscjeljujuću moć humora. A ako me slučajno vidite na ekranu – znajte da se iza svake uloge krije zahvalan čovjek koji još uvijek voli ovaj ludi, prekrasni poziv.

I uvijek se sjetite: Smisao života je osmijeh na licu osobe koja stoji ispred vas.