|  | 

Nekategorizirano

Hrvoje Bubić; PEDRO PELLEGRINO INTERVIEW

 

 

Pedro Pellegrino je novinar i pisac iz Brazila. Za  Solin Live govori o sebi, svome radu i ljubavi prema nogometu.

First, introduce yourself to our readers and say something about yourself.

Hello, Hrvoje Bubić! Thank you for inviting me. My name is Pedro Pellegrino, I’m 43 years old and I’ve loved Rock and Roll since I was eight. I’ve been working with music since 2012, and I’m also a writer with six published books.

You are a writer and therefore a journalist, so I was wondering what motivated you to pursue writing?

Writing has been a part of me since I was a teenager. I really started writing at age 14, after watching the movie Dead Poets Society. I wrote my first poem then and never stopped. Later on, I began writing on blogs about music, cinema, and theater.

In addition to the above, you have blogs dedicated to a number of topics, from music to football. Could you tell us more about that?

Yes. It was through blogs that I really found my voice. I started meeting many writers, illustrators, actors, poets, musicians and an enormous network of artists. I got recommendations for films, books, and bands. A whole new world opened up for me, and it helped me find my own language.

One of those shows is Bestial Quadra, dedicated to the band Sepultura, together with the president of the fan club, Antonio Coehlo. How did the idea for starting such a show actually come about, who were the guests on the show and what were the topics?

When I found out that Sepultura was coming to an end, I thought about creating a tribute to them. I’ve been a fan since I was 13 or 14. They’re the greatest band in Brazil’s history and one of the best in the world (they revolutionized metal twice, with Chaos A.D. and Roots). I felt I had to pay tribute somehow. I had already been talking with the owner of Antena Zero about creating a show on grunge (a genre that I love), but that didn’t go forward. When I read that Sepultura would be doing their final tour, the idea of a tribute radio show came to me immediately. Doing it alone felt boring. I thought about inviting Toninho Iron, a metal legend in Brazil. I didn’t know if he’d say yes. I was nervous, and I had no idea what working daily with him would be like, and it turned out to be even better than I imagined! Tony Iron is a man of integrity and honesty, and he’s always done everything possible to help us make the best podcast chapters we could.

As for the guests: we always aim to bring on people who truly identify with Sepultura. Not just casual fans, but people who live Sepultura every day. And of course, members of the band and other musicians who have been directly influenced and inspired by them.

As I mentioned at the beginning, you are a writer and have published several books, so could you please tell us what they are about?

My first book “Não é uma vergonha?”(Isn’t it a shame?, in a free translation) tells the story of a politically correct mobster. It’s a pocket book about the Mafia. I’ve always loved this theme from The Godfather to The Sopranos. I wanted to pay tribute to a genre that has always been special to me. I come from an Italian family, so, like it or not, somewhere deep inside… there’s a little mobster.

The second book is a collection of poems and tales I’d been saving since I was 18.

“Durante a Madrugada um Rock and Roll” (During the Early Hours, a Rock and Roll) is a book of live show reviews I wrote after attending concerts in person. It starts with my first show – of a Brazilian band called Skank in 1995 – and covers events like Rock in Rio, Paul McCartney, Sepulfest, Cavalera shows, Soulfly, and even a trip I took from Brazil to the U.S. to see Bruce Springsteen.

“Deslocado” (Dislocated) is my fourth book, filled with texts and poems from my adult phase. Getting older sucks, but it’s also kind of great.

The fifth book is the story of a suicide bomber with superpowers who meets an extraterrestrial woman. I’m launching it on August 9 in the city of Santos, in São Paulo, where the story takes place.

And in October, I’ll be releasing my sixth book. It’s about all the times I got rejected by women (laughs).

Besides writing, what else do you do? I noticed that you are a big football fan.

Yes. I’m a die-hard fan of Sociedade Esportiva Palmeiras, the Brazilian football club with the most national titles. It was founded by Italians and was originally called Palestra Itália. I love going to matches. It’s a family thing, it’s in the blood. The blood of Italians who helped build the city of São Paulo.

I also have a football podcast where I interview former players and sports journalists and commentators. It’s a big passion of mine. I read a lot of books about the sport too.

I’m a tennis fan as well huge fan of Gustavo Kuerten, Rafael Nadal, and Roger Federer.

I’m also a cinephile. My great-uncle, Gabriel Migliori, was a renowned film score composer. He won the Palme d’Or at Cannes for the movie The Given Word (O Pagador de Promessas).

I love theater too.

Finally, what are your plans for the future? What would you say to our readers?

Once again, thank you so much, Bubić, for the interview. I’m really happy.

I have a YouTube channel with my fiancee called Entre Gols, Guitarras e Livros (“Between Goals, Guitars and Books”). We interview writers, musicians, and actors. It’s great fun. Every week we release two to three episodes and a lot of cool content with recommendations for places to visit in São Paulo, as well as films, books, and concerts.

We also get a lot of help from our friends, especially Felipe Rodrigues.

Our goal this year is to focus on the channel and keep it growing, doing meaningful interviews for the community.

As for books, as I mentioned, there will be two releases this year. One of them is together with my dad. He’s 72 years old and will be publishing his first book. We’ll be launching them together his first and my sixth. It’s going to be a big celebration.

My fiancee will also be releasing hers soon.

And probably next year, Lizandra Pavan and I will be releasing a book of poems together.

Thanks again for the interview!

Thank you, Bubić, you’re a great writer too.

Oh, and by the way, you in Croatia have a strong football culture as well. You were World Cup vice-winner in 2018!

Big hug.

HRVATSKI PRIJEVOD

Za početak, predstavi se našim čitateljima i reci nešto o sebi.

Pozdrav, Hrvoje Bubiću! Hvala ti na pozivu. Moje ime je Pedro Pellegrino, imam 43 godine i zaljubljenik sam u rock and roll još od svoje osme godine. Bavim se glazbom od 2012. godine, a uz to sam i pisac s objavljenih šest knjiga.

Ti si pisac, a time i novinar, pa me zanima što te motiviralo da se baviš pisanjem?

Pisanje je dio mene još od tinejdžerskih dana. Ozbiljnije sam počeo pisati sa 14 godina, nakon što sam pogledao film Društvo mrtvih pjesnika. Tada sam napisao svoju prvu pjesmu i nikad nisam prestao. Kasnije sam počeo pisati blogove o glazbi, filmu i kazalištu.

Osim toga, imaš blogove posvećene raznim temama, od glazbe do nogometa. Možeš li nam reći nešto više o tome?

Naravno. Kroz blogove sam zapravo pronašao svoj glas. Upoznao sam brojne pisce, ilustratore, glumce, pjesnike, glazbenike – cijelu jednu veliku mrežu umjetnika. Dobivao sam preporuke za filmove, knjige i bendove. Otvorio mi se potpuno novi svijet i to mi je pomoglo pronaći vlastiti izražaj.

Jedna od emisija koje vodiš je Bestial Quadra, posvećena bendu Sepultura, zajedno s predsjednikom fan kluba Antoniom Coehlom. Kako je zapravo došlo do te ideje, tko su bili gosti i o čemu ste razgovarali?

Kad sam doznao da se Sepultura bliži kraju, pomislio sam kako im želim odati počast. Fan sam od svoje 13. ili 14. godine. To je najveći bend u povijesti Brazila i jedan od najboljih na svijetu – dva puta su revolucionirali metal, s albumima Chaos A.D. i Roots. Osjetio sam da im moram odati priznanje na neki način. Već sam razgovarao s vlasnikom Antena Zero o emisiji o grungeu (žanru koji obožavam), ali ta ideja nije zaživjela. Kad sam pročitao da Sepultura kreće na svoju oproštajnu turneju, odmah mi je sinula ideja o radijskoj emisiji u njihovu čast. Nije mi se činilo zanimljivim raditi to sam. Pomislio sam na Toninha Irona, legendu brazilskog metala. Nisam znao hoće li pristati. Bio sam nervozan i nisam imao pojma kako će izgledati svakodnevna suradnja s njim – a ispalo je bolje nego što sam mogao zamisliti! Tony Iron je čovjek integriteta i poštenja i uvijek se trudi da snimimo što bolju emisiju.

Što se tiče gostiju – uvijek nastojimo dovesti ljude koji se doista poistovjećuju sa Sepulturom. Ne samo povremene fanove, nego ljude koji svakodnevno žive Sepulturu. Naravno, tu su i članovi benda, kao i glazbenici koje je Sepultura direktno inspirirala.

Kao što sam spomenuo na početku, pisac si i objavio si nekoliko knjiga. Možeš li nam reći o čemu su?

Moja prva knjiga “Não é uma vergonha?” (“Zar nije sramota?”, u slobodnom prijevodu) govori o mafijašu koji je politički korektan. To je džepno izdanje o mafiji. Oduvijek volim tu temu – od Kuma do Obitelji Soprano. Htio sam odati počast žanru koji mi je uvijek bio drag. Dolazim iz talijanske obitelji, pa se negdje duboko u meni – sviđalo mi se to ili ne – krije mali mafijaš.

Druga knjiga je zbirka pjesama i priča koje sam čuvao još od svoje 18. godine.

“Durante a Madrugada um Rock and Roll” (“Tijekom ranih jutarnjih sati, jedan Rock and Roll”) je knjiga osvrta na koncerte koje sam osobno posjetio. Počinje s mojim prvim koncertom – brazilskog benda Skank 1995. – a pokriva događaje poput Rock in Rio, koncerta Paula McCartneya, Sepulfesta, nastupa Cavalere, Soulflyja, pa čak i putovanje iz Brazila u SAD da bih vidio Brucea Springsteena.

“Deslocado” (“Izbačen iz mjesta”, ili “Dislociran”) je moja četvrta knjiga, puna tekstova i pjesama iz zrelijeg razdoblja. Starenje je grozno, ali i pomalo divno.

Peta knjiga je priča o bombašu samoubojici s nadnaravnim moćima koji susreće izvanzemaljsku ženu. Predstavljam je 9. kolovoza u gradu Santosu, u São Paulu, gdje se radnja i odvija.

A u listopadu izlazi i šesta knjiga. Radi se o svim trenucima kad su me žene odbile (smijeh).

Osim pisanja, čime se još baviš? Primijetio sam da si veliki zaljubljenik u nogomet.

Da, veliki sam navijač Sociedade Esportiva Palmeiras, brazilskog nogometnog kluba s najviše nacionalnih titula. Osnovali su ga Talijani i izvorno se zvao Palestra Itália. Obožavam ići na utakmice. To je obiteljska stvar, u krvi je. Krv Talijana koji su pomagali graditi grad São Paulo.

Imam i nogometni podcast u kojem intervjuiram bivše igrače, sportske novinare i komentatore. To mi je velika strast. Čitam i puno knjiga o nogometu.

Također sam veliki fan tenisa – obožavam Gustava Kuertena, Rafaela Nadala i Rogera Federera.

Filmofil sam isto tako. Moj prastric, Gabriel Migliori, bio je priznati skladatelj filmske glazbe. Dobio je Zlatnu palmu u Cannesu za film O Pagador de Promessas (“Onaj koji ispunjava obećanja”).

Volim i kazalište.

Za kraj, kakvi su ti planovi za budućnost? Što bi poručio našim čitateljima?

Još jednom, hvala ti puno, Bubiću, na intervjuu. Zaista mi je drago.

Imam YouTube kanal sa zaručnicom koji se zove Entre Gols, Guitarras e Livros (“Između golova, gitara i knjiga”). Intervjuiramo pisce, glazbenike i glumce. Sjajno se zabavljamo. Svaki tjedan objavimo dva do tri videa i mnogo zanimljivog sadržaja, uključujući preporuke mjesta za posjetiti u São Paulu, kao i filmove, knjige i koncerte.

Puno nam pomažu i naši prijatelji, posebno Felipe Rodrigues.

Cilj nam je ove godine usredotočiti se na kanal i dalje ga razvijati kroz kvalitetne i smisleno vođene intervjue za zajednicu.

Što se tiče knjiga, kao što sam spomenuo, ove godine izlaze dvije. Jedna od njih je napisana zajedno s mojim ocem. Ima 72 godine i objavljuje svoju prvu knjigu. Predstavit ćemo ih zajedno – njegovu prvu i moju šestu. Bit će to veliko slavlje.

I moja zaručnica uskoro objavljuje svoju knjigu.

A vjerojatno ćemo sljedeće godine Lizandra Pavan i ja izdati zajedničku zbirku poezije.

Hvala još jednom na intervjuu!

Hvala, Bubiću, i ti si sjajan pisac.

Usput, i vi u Hrvatskoj imate snažnu nogometnu kulturu – bili ste viceprvaci svijeta 2018. godine!

Veliki zagrljaj.

mm

ABOUT THE AUTHOR

Student morskog ribarstva u Splitu, član umjetničke udruge Dadanti gdje obavljam funkciju voditelja glazbenog odjela i glumačke družine Banana Split. Bavim se poezijom, glumom, glazbom, novinarstvom i performansima...

Solin live