|  |  | 

S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

VRČ IDE NA VODU DOK NE PUKNE!

 

VRČ IDE NA VODU DOK NE PUKNE!

ĐUMBUS

Moran priznat da se ne snalazin. Ovo okolo korone, cjepljenja, covid potvrda i mnogo čega još u toj gužvi.

Nisan posebno zainteresiran i ne uskačen njanci u male diskusije po tim pitanjima ma brale zasrali smo ga sa svih strana. Čemu je to tako?

Vidin puste prosvjede, deranja, mavanja različitim zastavama, isticanje svetih lica, pljuvanje, šaka u glavu i prijetnje. Sve to začinjeno mizernin političkim likovima koji grabe poene nebili se zadržali u političkom điru koji donosi blagostanje. Njima.

Ma slušan narod oko sebe. To ne mogu izbjeć. Pravi đumbus. Nerazumjevanje i nevjerica. Nesnalaženje.

A to i jeste nečiji cilj. Turaj svoje, računaj na tuđe.

Ma jedna činjenica je jasna. Bolnice su pretrpane, osoblje kleca a mrtvačnice rade punon paron.

E sad se postavlja jedno pitanje? Kako ovo sve svest u normalne okvire? Bojin se teško jer se pobro moj izrodilo toliko „stručnjaka“ koji ne kane brenzat u svom naumu zubunjivanja.

No dva detalja su dovoljna da prikažu kako su moje slutnje opravdane. Prvi je vezan oko Predsjednika Skupštine SDŽ-a koji se ukazuje u dva istovrimena lika. Jedan koji predstavlja ustanovu sa jasnim porukama i zahtjevima, te drugi koji se bori protiv tih poruka i zahtjeva. Mašala.

Drugi se upravo desija sinoć. Nezadovoljnici, Bog zna čime, osvanili pod ponistron splitskog Poteštata  došli mu održat lekciju iz ponašanja jer se drznija poć u KBC Firule da posjeti teško bolesne  sugrađane.

DAN  NASILJA  NAD  ŽENAMA

Ja cjenim i volim žene. Za mene su one cvjet naših života. Po pravilu su nježne, pune ljubavi i romantike. One su kroz moj život meni bile i ostale najbolji prijatelji.

Nasilje nad tim našim suputnicama spada u najgoru „običajnu“ praksu idiota bez ičega što bi ga činilo čovikom. Tu njihovu praksu valja sasjeć u samom začetku a ja sasvim ozbiljan poručujem, ne prvi put, vratite im troduplo. Ima načina.

Iz povjesti je razvidno kako su žene tek „jučer“ dobile pravo glasa no praksa ignorancije i podcjenjivanja se nesmetano odvija i dalje.

Možda ne ide uz ovaj datum ma san se grlato nasmija na vjest da je DORH podnija optužbu kontra jedne stranke jer je na svoje izborne liste postavila previše žena.

Što je previše, previše je.

SUDAC  IZA  BRAVE

Čovik bi se valjda mora veselit kad se i nekome zaštićenome stave lisičine na ruke. Ma kad je to sudac e onda nije do veselja. Jer ako je on ta jedinka, pada na pamet greza misao, „koliko ih još ima“ a da se nikada neće razotkriti.

Tragedija društva je kad bjegunac od pravde nađe spas u rezervnoj domaji pa od tamo nesmetano „kroji“ hrvatsko pravosuđe. Ovi bjedni sudac nikad nebi sija u crnu maricu da ga nije cinka njegov pobro.

Pravosuđe je najvažniji segment svakog društva. Bez njega nastao bi haos. Ovo što pratimo na našem prostoru ne nudi bezbrižnost i tira strah u kosti ljudima nenaviknutim na sudnice i odvjetnike.

Imam pravo grintat jer san teror suda, i sudaca, osjetija na svojoj koži kroz bezvezne, mizerne, slučajeve koji su trajali dvadeset i tri i jedanaest godina. Slučajevi koje bi rišija student prava, drugi dan poslije upisa na referadi.

Đumbus koji se ispreplete između suda, sudaca, odvjetnika, vještaka, poštara, zemljišnika, katastra i svjedoka do te mire je očvrsnija da me strah zakoračit nanovo u iste prostorije.

Ima san neki posal u tom gradu di san dvadeset tri godine gazija kamen po kaletan, skaline i hodnik, ma se nisan usudija ući u njega već san zatražija da mi se poštom dostavi potrebito.

Zamrziš Grad u kojem stoluju te lole.

BLAGO  NEBESKO

Čitan da su avioni poskupili za 100 miliona eura. Skupu igračku smo naručili. Ajd’ da smo mi uspili naše gospodarstvo držat tamo di mu je misto, da industrija radi ko nekad, da se Slavonija ore ko nekad, da institucije funkcioniraju a administracija broji potreban broj uz to da smo bez lažnih branitelja, lažnih penzionera, invalida i uhljeba, onda bi sve ovo radovalo.

Slabo se ja razumin u avione, ma slušajuć stručnjake i narod, ovo nam je namet koji će dobro zabrenzat ostale potribe. Vrime prolazi a potresom razrušen prostor još ni da se makne sa mrtve točke dok će naš nesritan narod drćat u metalnim limenkama,dotle će se lim borbeni aviona morat svaki dan tarlicat.

Oni će bit u hangarima i čekat da nas izazovu na zračni dvoboj. Što govori da će rđat i starit.

EU  OBNAVLJA  SUHOZIDE

Slovenija povukla sredstva iz EU fondova za obnovi suhozidova???

Da me ubiješ ja nigdi u Sloveniji nisan vidija suhozidove. Možda su dalje od cesta.

Ja i moja Udruga Podnosvilajskih sela se svakodnevno „tučemo“ sa odgovornima da nam daju što je naše, što po Ustavu jest zagarantirano. Oćemo vodu, struju, puteve, prevoz, zdravstvo, dostojnu mrtvačnicu i pomoć mladima da se skuće.

Đaba nam. Vlast u našoj Općini il’ ne zna il’ neće da se bavi tim „pizdarijama“ jer oni nisu tu da se pote kako bi drugi imali što oni imaju.

E sad. Zamislite da je našemu načelniku palo na pamet zatražit isto ko slovenci.

Proglasili bi ga ludim!

A on to ne želi.

JEL  TAKO  ROĐO

Jebe se Kerumu i potrčku mu, oni sideć u katrigi svoje špilje ćire što radi gradska vlast i na fb skroje tekst kritike kojeg mediji odmah ćapaju.

Da nije tragično bilo bi bar smišno. On, koji je pozapošljava svu rodbinu, prijatelje i stranačke kolege grmi i upozorava javnost da je Puljak u NO Parking stavija poznanika sa fakulteta . Ma zamisli ti profesora svjetske reputacije, spušta se na taj nivo. Drugačije bi bilo da se nije dira u one koje je „stručnjak“ porazbaca po svim katrigama grada.

Zato poštovani gradonačelniče brenzaj malo. Pripazi, jer te Big Brader prati i biljuži.

ŠTO  SE  KUSALO

Zna se kad ti dođe uglednik posebna statusa da se ne špara na spizi i piću. Zapravo bi bilo logično da se te „marende“ kontaju ko normalno.

Ali. Naši mediji prenose, u ovi tren slušan, što se kusalo.

Pojmljivo san sluša i moran reć da se nismo osramotili. Od pjenušca i desetak vrsta vina koje ja mogu samo sanjat do delicija za koje nisan ni zna, mnogi naši gladuši će dobit infarkt.

Nebi tribali grintat. Pa to je njihov novac. Njihov odabir.

Izvolite na mortadelu, suve nogice i kiseli kupus. A ako uleti svinjetina, diš bolje.

IMAN  TI  NEŠTO  ZA  REĆ

Aj reci, samo požuri jer neman vrimena.

Ti ono pišeš? Aj molin te napiši i ovo!?

Slušan!

Ja san ti bija kontra cjepljenja. Svojima nisan da pa se tako niko i nije uboja. Sve je išlo dok se ja nisan razbolija. Štaj sad? Oden ti ja na kontrolu! Korona. Aj leć. Lega ja ma meni sve gore. U bolnicu me strpalo. Kume moj koji san jad proživljava. Mislija san da mi nema spasa. Turnilo ono na nos. Svi vrazi me ćapali. Oni bidni doktori, sestre, se uzletali uzame što me još više uplašilo. Ma čvrst san ja, nikad bolestan, pa san se pomalo izvuka. Oša kući i štaš vidit. Gledan i slušan ove pizdune što arlauču i nude niku svoju istinu o svemu. Sve san svoje potra da se cjepe. Sad će sa drugon pa sa trećon.

Što je pjesnik tija poručit?

Da se gone u kurac svi oni koji arlauču i tumače drugačije.

Još nešto?

Ljudi cjepite se!

Eto, to san jutros isprid Salone malla čuja iz ustiju čovika koji me na kraju zamolija, ako napišen da nek ne naveden ime i prezime.

A ja mislija da se opametija i ohrabrija.

 

 

 

 

mm

ABOUT THE AUTHOR

ANTE TEŠIJA rođen je 1953. Spisatelj, kolumnist, esejist. Piše poeziju, priče, romane i aforizme. Služeći se satirom i humorom pokušava opisati svakodnevnu društveno-političku paradigmu društva.