Zločin bez kazne ZP Izdvojeno

MIT O “ONIMA KOJI ĆE NEŠTO PROMIJENITI” NO, WE CAN’T?

Katarina Jakšić

 |  lis. 16, 2021

“Jedina prava politika je ona kadrovska” – Staljin

Kronologija:

1. Boro Nogalo, ravnatelj bolnice Srebrnjak i njegov tim osiguravaju 60 milijuna kuna za Centar za translacijsku medicine.
2. Bandić smjenjuje Nogala pod izgovorom “da se bavi nadriliječništvom”
3. Sud odlučuje da je Boro Nogalo nezakonito smijenjen.
4. Bandić je umro, a uhićena je Ana Stavljenić-Rukavina koja je bila potpredsjednica zagrebačke Gradske skupštine i predsjednica Upravnog vijeća Dječje bolnice Srebrnjak, pod sumnjom da je zloupotrijebila položaj pri izboru novog ravnatelja.
5. Smjenjuje se vlast u Zagrebu.
6. Nova vlast bira Upravno vijeće koja će birati novog ravnatelja.
7. Iako se Boro Nogalo prijavljuje za novog ravnatelja, Upravno vijeće bira umirovljenog liječnika koji nema upravljačkog iskustva, ni veze s projektom.
8. “Možemo” staje iza izbora Upravnog vijeća.
9. Novoizabrani ravnatelj daje otkaz zbog medijskog pritiska.
10. “Možemo” će tek birati novo Upravno vijeće… dok je bolnica u dugovima, a vrijeme za relizaciju projekta prolazi.

Ne, ne možemo.

Možemo ne može spasiti najveći projekt u Zagrebu težak 60 milijuna kuna i podržati ljude koji su i stvorili taj projekt. A imaju sve poluge vlasti.

Zar doista nitko ne može?

Zar doista nemaju nikakvog sluha za spašavanje tog projekta nego gube vrijeme birajući Upravno vijeće koje opet bira svoj kadar.

Javnost već dugo prati situaciju u dječjoj bolnici Srebrnjak, u kojoj se dogodilo pravo neprijateljsko preuzimanje. Ravnatelj koji se izborio za najveći zagrebački projekt je smijenjen od bivšeg gradonačelnika, simbola korupcije i klijentelizma.

Da bi se netko okoristio dijelom tog projekta. Ili jednostavno da bi projekt propao. Još ne znamo koji destruktivni interesi su iza uništenja tog projekta. Kako to možemo percipirati osim kao tešku destrukciju, pokušaj uništenja nečeg pozitivnog, i to između ostalog od bivše ministrice zdravstva.

Bandić je bio pravi negativac, onaj koji uništi sve što takne, i ljudi su birali antipod, ono što su percipirali kao dijametralnu suprotnost. Ali ni ta Bandićeva suprotnost ne funkcionira, nemaju “common sense” da izaberu osobu koja je stvorila projekt.

Možemo ne može odabrati onog koga je Bandić smijenio, nego postavlja Upravno vijeće koje je upitno (po njihovim odlukama, očito igraju za bivšeg gradonačelnika).

Stalna mantra “ne biramo po političkom ključu”. Ali da li je to jedina potrebna formula? Na njihovom Facebook profilu, platforma Možemo hipnotizerski ponavlja to da nisu birali po političkom ključu, i to im je dovoljno za ograđivanje.

Ovo nije politički ključ, ali ne znači da nije teški promašaj. Koji je ovo ključ, birokratski?

Odabereš Upravno vijeće i onda se ogradiš da su odabrali stručnjaci, a ne politika. Znači ovaj put nije birao Bandić, nego upravno vijeće, a rezultat je još gori.

Skrivanje iza legalizma

Legalizam – 1. a. dosljedno i čvrsto poštivanje i priklanjanje odredbama zakona (ustava i sl.) b. (često i iron.) naročito strogo poštivanje »slova«, a ne »duha« zakona
2. teol. doktrina koja tvrdi da se činjenjem dobrih djela dolazi do izbavljenja, spasenja

Ovdje je nastao problem kad želiš napraviti sve pošteno, moraš kadrovirati, a nema dovoljno ljudi. I onda ti smjeste oni koje iskadroviraš. Ili ispadne da su Bandićevi igrači. I isplivaju neke kumske veze, nešto što jako smrdi. Čak i kad stavimo stavove odabranog kandidata sa strane, odabrati konfliktnu osobu bez upravljačkog iskustva da iznese najveći europski projekt u Zagrebu?

Legalizam je u ovom slučaju završio katastrofom. Ne valja bandićizam, ali ni legalizam nije rješenje.

Ono što vidimo ne ulijeva povjerenje – nemogućnost, nedostatak vizije, impotentnost, kukavičko skrivanje iza “Upravnog vijeća”. Zar nitko nije pratio situaciju i pročitao ijedan intervju s Borom Nogalom, žrtvom Bandićevog nasilja?

Ovakav legalizam bi mogao mogao bi uništiti svaku nadu u treće, pa i druge opcije.

I one zvijezde, Ivana Kekin, Sandra Benčić izgubit će sjaj pored ovakvih odluka. One brane legalizam koji vodi ogromne projekte u propast.

I birokratskog skrivanja iza Upravnog vijeća.

Ali najveći gubitnici ovakvog neshvatljivog birokratiziranja i kukavičluka bit će djeca, korisnici Centra za translacijsku medicinu.