Nekategorizirano Zločin bez kazne

SPOMENIK DIOKLECIJANU, A NE TUĐMANU

Katarina Jakšić

 |  velj. 18, 2017

Propaganda može od nekoga napraviti najvećeg zločinca, ili najvećeg dobročinitelja. Ne trebamo ići predaleko da vidimo školski primjer propagandne mašinerije na djelu.

Jedna od najvećih žrtava propagande je čovjek koji je praktički izmislio Split, rimski car Diokecijan. Iako je krajem 3. stoljeća Salona bila glavni i najveći grad rimske pokrajine Ilirika, a kasnije Dalmacije, Dioklecijan je odlučio sagraditi svoju palaču 6 kilometara od glavnog grada, praktički usred ničega. Palača, ili točnije hibrid rimske vile i vojnog kampa je službeno početak Splita. Iako su zabilježeni neki ostaci na području Splita, Split broji svoje postojanje od gradnje Dioklecijanove palače.

Nakon što je Salona razorena u 7. stoljeću, Dioklecijanova palača je pružila utočište izbjeglicama koji su postali sljedeći stanovnici Splita nakon Dioklecijana.

Dioklecijan je najveći celebrity, i najveći političar kojeg je Split ikad imao. On je stabilizirao Carstvo, ograničio moć pohlepnog bankarskog sustava, organizirao vojsku. Utemeljio je sustav tetrarhije, odnosno vladavinu četvorice, te je jedini car koji je svojevoljno odlučio abdicirati. On je odlučio svojevoljno napustiti prijestolje jer nije htio da borbe za prijestolje budu element nestabilnosti u Carstvu.

Ipak, bez obzira na njegove zasluge, Dioklecijan nema svoj spomenik u Splitu, osim jedne biste skrivene u podrumima. Razlog za to je demoniziranje Dioklecijana kroz povijest. Povijest pišu pobjednici, a bilo je najlakše ogroman broj zločina nad kršćanima pripisati Dioklecijanu. Crkva, prva multinacionalna kompanija, dobila je svoje žrtveno janje i pripisala Dioklecijanu zločine prema kršćanima – iako je poznao da Dioklecijan nije htio progoniti kršćane, te je bio protiv nasilnih metoda.

Što reći o integritetu grada koji doslovno živi od Dioklecijanove ostavštine, a postavlja spomenik osobi kojoj nije stalo do Splita, prvom hrvatskom predsjedniku. Ovdje ne ulazim u njegovu ideju o samostalnoj i suverenoj Hrvatskoj, već se osvrćem isključivo na njegov izrazito centralizirajući tretman prema povijesnoj pokrajini.

Krajem 3. stoljeća Dalmacija je bila dio Rimskog Carstva, a 1700 godina kasnije, krajem 20. stoljeća Dalmacija više nije dio Jugoslavije, već Hrvatske. Međutim, prvi hrvatski predsjednik nije osobito poznat po svom pozitivnom tretmanu Dalmacije, koju je više volio nazivati neosobnim imenom Južna Hrvatska. Iako je utemeljitelj Republike Hrvatske, on je odgovoran za bespuća povijesne pustošenosti, odnosno ekonomske zločine u Splitu koji su počinjeni preko tajkuna koji su nakon ekonomske devastacije grada pobjegli u inozemstvo. Split, kojem se stanovništvo ušesterostručilo od 1930. do 1990., te je tijekom Jugoslavije doživio proizvodni boom.

A onda su došle devedesete, tužne i nesretne…

Split je devedesetih doživio gospodarski, moralni i društveni pad. Ekonomska kriza ispreplela se s ratom, što je stvorilo plodno tlo da Split postane najveće narkomansko leglo. Izvor pada je ekonomska kriza koja je generirana s vrha, a u kombinaciji s ratom to je smrtonosna kombinacija.

Iako je najveći udio saborskih zastupnika upravo iz Dalmacije, oni kao da dožive amneziju i potpuno zaborave odakle dolaze kad dođu u Sabor.

Trenutno nema regionalne stranke koja bi se borila za dalmatinske interese. Zadnji put je takva veća stranka postojala devedesetih godina, Dalmatinska akcija. Da bi onemogućili stranku koja zastupa Dalmaciju, agenti elite kojoj nezavisna Dalmacija nije odgovarala, bacili su bombu u stranačke prostorije, a članovi rukovodstva stranke optuženi su da su sami inscenirali taj napad. Tako je uništen pokušaj Dalmacije da ima stranku koja će se boriti za regionalne interese.

I zato, što reći o gradu koji bira upravu koja postavlja spomenik čovjeku kojeg policajci moraju čuvati da ga ne unište ogorčeni građani. Koliki mazohist moraš biti za takav čin.

Možda doista nije popularno povlačiti paralelu između Dioklecijana i Tuđmana – ali mislim da je daleko primjerenije da goste koji dolaze iz luke dočeka njihov domaćin Dioklecijan.